Bolesti dodatkom

Način primjene: Primjenjivati se mogu na gotovo bilo koji način.

Kod dugotrajne primjene se daje prednost oralnom i transdermalnom putu; oba puta su učinkovita i omogućuju stabilne razine u krvi.

Oblici s modificiranim otpuštanjem za peroralnu i transdermalnu primjenu omogućavaju rjeđe doziranje, što je osobito važno za noćno ublažavanje boli.

Psorijaza - kako hranom i dodacima prehrani smanjiti simptome bolesti?

Sada postoje pripravci fentanila koji se apsorbiraju preko bukalne sluznice. Pastile se rabe za sedaciju u djece i protiv probojne boli.

Protiv probojne boli postoje i šumeće tablete. Ovi pripravci su namijenjeni protiv probojne boli jer im djelovanje započinje relativno brže od peroralnih pripravaka; razvijaju se i drugi pripravci fentanila i drugih lijekova za primjenu kroz sluznicu i s brzim djelovanjem. Intravenskom primjenom se postiže najbrže djelovanje i najlakša titracija, ali je trajanje analgezije kratko.

Bolest plavog jezika

Velika, brza kolebanja razine u krvi učinak bolusa mogu dovesti do toksičnosti pri vršnoj najvećoj koncentraciji lijeka neposredno nakon primjene svake nove doze bolesti dodatkom do probojne boli kasnije kad je njegova koncentracija najniža prije davanja nove doze. Trajna iv.

Intramuskularna primjena omogućuje dulju analgeziju od iv. Može se koristiti dugotrajna sc. Intraspinalna primjena opijata npr. Doziranje i titracija: Početna doza se podešava ovisno o bolesnikovom odgovoru; ona se povećava sve dok se ne postigne odgovarajuća analgezija ili dok neželjeni učinci ne ograniče primjenu. Kad se opijati primjenjuju parenteralno u relativno na opijate nenaviklih bolesnika, nadziru se sedacija i frekvencija disanja.

Starije su osobe osjetljivije na opijate i sklone neželjenim učincima; starije osobe nenavikle na opijate u pravilu trebaju niže doze od mlađih bolesnika.

Novorođenčad, osobito bolesti dodatkom rođena, je također osjetljiva na opijate jer joj nedostaju odgovarajući metabolički putovi za njihovu razgradnju. Kod umjerene, prolazne boli, opijat se može primijeniti prema potrebi. Kod jake ili trajne boli, doze treba primjenjivati redovito, bez čekanja da se bol pojača; dodatne doze se primjenjuju prema potrebi kod liječenja raka a kada bol nije onkološka, razmatra se od slučaja do slučaja.

Česta je pogreška propisivanje lijekova kratkog djelovanja u dugim vremenskim razmacima, što omogućuje pojavu probojne boli. Kod analgezije koji nadzire sam bolesnik, udarna doza nakon operacije obično morfij 1 mg svakih 6 min se dodaje svaki puta kad bolesnik stisne gumb; osnovna infuzija npr.

• Hipertenzija i magnetska narukvica
• Hipertenzije i kralježnice

Liječnik nadzire količinu i razmak između bolusa. Bolesnicima koji su već prije dobivali opijate ili onima s kroničnom boli potreban je veći bolus i veća vrijednost osnovne infuzije; infuzijska se doza kasnije podešava prema odgovoru. Dementnim bolesnicima, kao ni maloj djeci se sam zaradio hipertenzija može propisati analgezija koju nadzire sam bolesnik, međutim, u adolescenata je to često moguće.

U slučaju dugotrajnog liječenja, učinkovita doza opijata može ostati nepromijenjena kroz dugo bolesti dodatkom. Nekim bolesnicima treba povremeno povećati dozu, u pravilu u stanjima kad dođe do tjelesnih promjena koje ukazuju na pojačanje boli npr.

Strah od tolerancije ne bi smio spriječiti ranu, agresivnu primjenu opijata. Često se u istodobno primjenjuju i neopijatni analgetici npr. Pripravci koji sadrže oba lijeka su pogodni, ali neopijatna sastavnica može ograničiti povećavanje doze opijata.

Neželjeni učinci: Kod bolesnika koji nisu prije dobivali opijate, česti neželjeni učinci na bolesti dodatkom liječenja su sedacija, nejasno razmišljanje, opstipacija, mučnina, povraćanje i svrbež. Depresija disanja je teška, ali kada se opijati primjenjuju u odgovarajućim dozama i rijetka. Budući da se ustaljene granice u plazmi ne dostižu sve dok ne prođe 4 do 5 poluživota, lijekovi s dugim poluživotom osobito levorfanol i metadon su opasni zbog odgođene toksičnosti za vrijeme rasta razina u plazmi.

Opijatima podešenog otpuštanja je za dosizanje ustaljene razine u plazmi u pravilu potrebno nekoliko dana. U starijih osoba su neželjeni učinci opijata češći najčešće, opstipacija i sedacija ili smetenost.

U muškaraca s hiperplazijom prostate, opijati mogu izazvati retenciju mokraće. Premda se obično za nekoliko dana razvija tolerancija na opijatom izazvanu sedaciju, smetenost i mučninu, bolesti dodatkom na opstipaciju i retenciju mokraće uslijed uzimanja opijata obično nastupa puno sporije. Bilo koji od neželjenih učinaka u nekih bolesnika može biti trajan, a najčešće se radi o opstipaciji.

U pacijenata s nekim bolestima opijate treba primjenjivati oprezno: Kod bolesti jetre jer je metabolizam lijeka usporen, bolesti dodatkom kad se radi o pripravcima s podešenim otpuštanjem Kod KOPB-a jer postoji opasnost od depresije disanja Kod nekih neuroloških bolesti, npr. U bolesnika koji opijate uzimaju više od nekoliko dana česta je opstipacija.

DODATAK II: Imunosuprimirani bolesnik

Za prevenciju u podložnih bolesnika npr. Trajnu opstipaciju može ublažiti Mg citrat u dozi od 90 ml po. Nekim bolesnicima su potrebne redovite klizme. Za vrijeme sedacije nakon uzimanja bolesti dodatkom, bolesnici ne smiju voziti te trebaju poduzeti mjere opreza za sprječavanje padova i drugih nezgoda.

Ako sedacija utječe na kvalitetu života, povremeno se mogu primjenjivati određeni stimulirajući lijekovi npr. Učinkoviti mogu biti metilfenidat u početku bolesti dodatkom dozi od 5 do 10 mg po.

Ovi se lijekovi tipično primjenjuju ujutro, a kasnije prema potrebi. Nekim bolesnicima je dovoljna stimulacija napitcima koji sadrže kofein.

DODATAK I: Farmakoterapija akutne boli

Stimulirajuće tvari također mogu pojačati analgetički učinak. Mučnina se može liječiti hidroksizinom u dozi od 25 do 50 mg po. Uz uobičajene doze i dugotrajnu primjenu depresija disanja je rijetka.

Ako do nje dolazi akutno, sve dok se učinak opijata ne može poništiti opijatnim anatagonistom, može biti potrebna mehanička ventilacija.

Kod retencije mokraće može pomoći dvostruko mokrenje ili Credéova metoda mokrenja; nekim bolesnicima koristi α—adrenergički blokator, poput bolesti dodatkom u dozi od 0.

Dodatak:Popis zaraznih bolesti

Kod svrbeža može pomoći difenhidramin u dozi od 25 iv. Opijati mogu izazvati neuroendokrine učinke, tipično reverzibilni hipogonadizam. Simptomi mogu obuhvaćati zamor, gubitak libida, neplodnost zbog niskih razina spolnih hormona, te, u žena, amenoreju.

Opijatni anatagonisti: Opijatni antagonisti su opijatima slične tvari koje se vežu za opijatne receptore ali imaju vrlo malo ili nikakvo agonističko djelovanje. Rabe se uglavnom za poništavanje simptoma predoziranja opijatima, osobito depresije disanja.

Nalokson primijenjen iv.